Jako davno sam imao ruski teleobjektiv maksutovog tipa, oznake MTO 1000. Taj je objektiv bio toliko kvalitetan, da se mogao koristiti i kao mali teleskop. Pa, kad se pojavila nova generacija ruskih teleobjektiva ovog tipa, odlučio sam isprobati 500 mm F/5,6 model, nazvan Rubinar 500. Procijenio sam da je to maksimalna žarišna daljina kod koje moja kineska EQ-6 montaža još može koliko toliko dobro pratiti nebeski svod, barem za kratke ekspozicije, a privukao me i relativno veliki relativni otvor (F/5,6 prema F/11 starog MTO 1000).
Rubinar 500 je prilično kompaktan, ali relativno težak, jer je načinjen samo od metalnih dijelova (osim stakla naravno). Pa krenimo:
Rubinar 500 pokriva klasični 24x36 mm filmski format. Posljedica toga je relativno veliko centralno zasjenjenje od čak 55%, što pak izaziva prilično smanjenje kontrasta u slici. Izoštravanje se postiže pomicanjem korektora, na kojem je napareno sekundarno zrcalo. Ovom metodom postiže se veliki opseg mogućnosti izoštravanja uz malene pomake prednjeg dijela objektiva. Nedostatak je promjena žarišne daljine koja ovisi o razmaku između sekundarnog i primarnog zrcala, a koja se kod izoštravanja mijenja. Priključak za fotoaparat na stražnjoj strani objektiva je M42x1 standardni navoj. Velika je šteta što je moderni T2 sistem baziran na M42x0,75 navoju, koji nije kompatibilan sa starim M42 sistemom, ali kod nepažljivog rukovanja može itekako lako oštetiti navoj na objektivu ili kameri...
U slučaju Canon-ovih DSLR kamera dodatni problem je da je izbočina sa bljeskalicom na tijelu kamere previše isturena prema naprijed, pa s eizmeđu kamere i objektiva mora ubaciti produžni prsten od barem 15 mm dužine. To dovodi do povečanja žarišne daljine objektiva kad je izoštrena na beskonačnost, ali i potrebe da se izvadi graničnik koji se nalazi u tijelu objektiva, da bi se slika uopće mogla izoštriti. Srećom radi se o jednom vijku čija je glava dostupna sa vanjske strane tijela objektiva, pa se to vrlo jednostavno može napraviti.
Kao što sam već napomenuo, kod ovakve kombinacije dolazi do povećanja žarišne daljine objektiva, u mojem slučaju na oko 560 mm. Mjerenje žarišne daljine teleobjektiva zapravo je jednostavno: slika se Mjesec ili Sunce (uz obaveznu upotrebu odgovarajučeg zaštitnog filtera), u nekom programu za pregled slika izmjeri se promjer slike u pikslima, koji se ond apomnoži sa veličinom piksla da se dobije velićina slike u milimetrima. Na kraju se uz pomoć jednostavne formule, f= veličina slike/tan(alfa), gdje je alfa kutna veličina diska slikanog objekta (izvadimo je za taj trenutak iz tablica ili planetarij programa). Rezultat je žarišna daljina objektiva (f) točna na nekoliko milimetara.
Čudan, veliki vijak u blizini zadnje strane leće omogućava okretanje priključne ploče (sa standardnim 1/4"x20 fotografskim navojem) oko leće, što je pričično korisno ako je kameru potrebno postaviti u određeni položaj, da bi s eslika bolje pozicionirala u njoj. Zatezanje vijka blokira ploču za prihvat u trenutnom položaju.
Kod spremanja leće u njenu meku torbicu prednje sjenilo se mora skinuti. I sjenilo je napravljeno od čvrstog aluminija. Uz leću dolaze 3 filtera koji se montiraju na prednju stranu, s aimpresivnim M105x1 navojem. U kompletu su -UV, narančasti i 4x ND (sivi) filter, koji s ekoristi za smanjenje količine svjetla kad je to potrebno. Leća naime nema ugrađeni zaslon (nije ni moguć zbog Maksutov konstrukcije leće), pa uvijek radi na maksimalnom otvoru od F/5,6. Kod digitalne kamere možete umjesto toga 4 puta smanjiti ISO osjetljivost kamere.
Pogled na prednji dio Rubinara otkriva veliko centralno zasjenjenje i čvrstu konstrukciju objektiva.
Izoštravanje se vrši okretanjem velikog nazubljenog prtstena. Time se pomiće korektor i sekundarno zrcalo, čime s emijenja razmak između sekundarnog i primarnog zrcala. Za razliku od objektiva sa fiksnim elementima, gdje se kod promjene udaljenosti predmeta mijenja i položaj slike iza objektiva, ovdje je slika uvijek na istom mjestu, a pomicanjem sekundarnog zrcala mijenja se žarišna daljina objektiva. Točka najveće blizine je nevjerovatno malih 2 m.
Mačka na udaljenosti od 2,5 m. Kako objektiv nema zaslon, uvijek radi sa maksimalnim otvorom pa je dubinnska oštrina na ovako malim udaljenostima jako mala.
Test slika orionove maglice. Radi se o slogu (stack) od 3 slike, svaka sa ekspozicijom od 1 m uz ISO 800. Bila je prisutna zimska sumaglica i dosta svjetlosnog onečišćenja.
Nedostatak makro konstrukcije ovog objektiva je da je oštrina slike jako osjetljiva na male pomake prstena za izoštravanje. Slika Plejada je najbolje što sam uspio dobiti po pitanju oštrine. Snimljena je uz srednju veličinu JPG slike Canon EOS-a 300D (1360x2048 pix, 1 pix=11,1 mikro-metra). Ekspozicija je bila 30s uz ISO 800.
Čak i uz ovako kratku ekspoziciju, granična zvjezdana veličina za ovu sliku je između 13 i 14 magnitude.
Neophodni produžni prsten između objektiva i fotoaparata je iskorišten za ubacivanje filtera u optički put. Adapter može primiti M49 fotografske, ili 2" astronomske filtere. Sam aparat ne vidite, jer je bio potreban za snimanje ove slike!
Primijetite improviziranu skalu za izoštravanje načinjenu od komada milimetar papira. Za točno izoštravanje potrebna je točnost od oko 1 mm, pa ova skala jako dobro dođe. Srećom leća dobro "drži" položaj korektora, pa kad se jednom nađe položaj najbolje oštrine, dovoljno ga je kod svakog snimanja samo namjestiti uz pomoć ove skale.
Rastavljeni držač filtera (sa filterom u njemu) izgleda ovako:
Filteri koji dolaze sa objektivom nisu baš korisni za astrofotografiju. Zato sam rastavio onaj sivi, za što sam od komada 2 mm čeličnog lima morao izraditi ključ za navojni prsten koji drži filter na njegovom mjestu. Krajevi lima su turpijanjem stanjeni tako da mogu ući u proreze na prstenu. Tanji lim ne funkcionira jer se kod odvijanja jednostavno savine i ispadne iz proreza. Ne pitajte odakle znam...
Umjesto stakla sam u nosač ubacio krug od Baader-ove folije za opažanje sunca, po rubu pojačane sa dva prstena od kartona, svaki sa jedne strane folije. Prsteni su na foliju nalijepljeni uz pomoć komadića dvostrano lijepljive trake, pažljivo složenih po cijelom obodu prstena.
Kad ga ne koristim, držim ga između dva kartonska kruga da se ne bi oštetio.
Rastavljeni nosač filtera (lijevo), jedan kartonski prsten za pojačanje ruba (sredina) i prsten s navojem (desno) koji fiter drži u držaču. Uz nosač filtera leži improvizirani ključ za odvijanje prstena s navojem, izrađen od komada plosnatog čelika debljine 2 mm.
Kad su dva kartonska prstena pripremljena, tj. "popločana" komadićima obostrano ljepljive trake, vrijeme je da se filter folija zalijepi na njih.
To zna biti nespretno. Najbolje je stafiti foliju na ravnu podlogu pa polagano spustiti kartonski prsten (sa ljepljivim komadićima prema foliji) na nju. Prsten držite malo koso tako da se prvo zalijepi jedna strana folije, a onda ga lagano spustite na foliju da se ona zalijepi po cijelom prstenu. Folija najčešće ostane malo naborana, što uopće ne smeta, a svaki pokušaj da se to ispravi obično napravi puno više štete nego koristi. No, izbjegavajte ostavljanje otisaka prstiju na foliji, njih je gotovo nemoguće maknuti.
Sad se škaricama izreže višak folije po vanjskom rubu prstena. N kraju se na foliju s druge strane istim postupkom zalijepi drugi prsten. Pazite da bude koncentričan sa prvim prstenom, inaće cijeli sklop neće sjesti na svoje mjesto u nosaču. Ako se to ipak dogodi, a ekscentričnost nije prevelika, ne paničarite nego pažljivo odrežite višak jednog kartonskog kruga slijedeći rub drugog.
Na kraju stavite gotov filter u njegov nosač i pričvrstite ga navojnim prstenom. Prsten nemojte pritezati, dovoljno je da dođe do filtera i tako ga sprijeći da ispadne van. Pritezanje može pomvući za sobom kartonski prsten i oštetiti sam filter.
Nakon nekoliko godina korištenja ovog objektiva, rastao sam se od njega. Jednostavno mi je trebalo novca za novu opremu a nisam bio potpuno zadovoljan izoštravanjem i postignutom oštrinom. Uz to se pokazalo d amoja montaža (EQ-6, prva verzija) na ovoj žarišnoj daljini prati jako loše i puno slika sam morao odbaciti zbog grešaka u pračenju. Pa sam krenuo u igranje sa 300 mm teleobjektivom, ali to je već druga priča.