Ovo je originalni opis ispitivanja neodimium filtera iz 2005, a u nastavku slijedi ponovljeni test 2023.
Danas postoji mnogo vrsta filtera za potiskivanje svjetlosnog onečišćenja. Većina ih je interferncijskog tipa, nužnost potrebna da se potisnu spektralne linije svjetlosnog onečišćenja a propusti što je moguće više ostalog svjetla. Interferencijski filteri prilično su skupi i teško se nabavljaju ako su veći od 50 mm (2").
Prvi interferencijski filteri za potiskivanje svjetlosnog onečišćenja nastali su u vrijeme kad su javnom rasvjetom dominirale visokotlačne živine žarulje. Kako te žarulje uglavnom emitiraju svjetlo u uskim spektralnim linijama, bilo je relativno lako smanjiti njihov doprinos svjetlini neba. Danas su živine žarulje zabranjene jer sadrže živu koja je prilično otrovna, pa su i ti filteri pstali neupotrebivi, jer nove vrste žarulja emitiraju svjetlo na drugim valnim duljinama, i nažalost, imaju više kontinuuma (svjetla koje pokriva veći raspon valnih duljina).
Do pojave Baader neodimium filtera nisam imao LP filter, uglavnom zbog njihove velike cijene. Neodimium filter nije interferencijski, već je napravljen od stakla koje je obojano malom količinom neodimiuma (slično kao što su stakleni filteri u boji obojeni odgovarajućim primjesama). Proizvodnja staklenih filtera znatno je jeftinija od proizvodnje interferencijskih filtera pa su oni puno pristupačniji, a u verzijama za fotografiju često i dostupni u najrazličitijim veličinama. S druge strane, staklo apsorbira svejtlo u širem području valnih duljina, pa ne može ukloniti LP linijskih izvora svjetla onoliko dobro koliko to može interferencijski filter.
Međutim, javna rasvjeta danas (2005.) uglavnom koristi visokotlačne natrijeve žerulje, koje uglavnom emitiraju žutu boju oko poznate natrijeve D-linije. Neodimium filter prilično dobro uklanja ovo područje valnih duljina pa može dobro poslužiti kao LP filter, ako imamo posla sa natrijevom rasvjetom.
Nabavio sam tako 2" model filtera, izvadio ga iz njegovog kučišta (navoj 2" filtera paše nas 2" okulare, ali ne i na objektive fotoaparata) i preselio ga u M49 nosač fotografskog filtera. Dimenzije stakla u oba filtera su praktički iste, pa je zamjenu lako naprraviti, naravno uz nužnu pažnju da se filter kod vađenja/umetanja ne ošteti. To se posebno odnosi na originalni 2" držač koji ima jako tanki i nježni navojni prsten koji filter drži na njegovom mjestu. Alternativa je izraditi adapter sa 2" na M49 navoj za filtere (sličan adapterima za razne veličine fotografskih filtera) ali to traži upotrebu tokarskog stroja i prilično precizan rad, pa se nisam upuštao u to. (ovo se odnosi na 2005., danas imam takav adapter jer sam u međuvremenu skupio nekoliko 2" okulara pa filtere ponekad koristim i na njima).
Fotografski filter veličine ima sviejtli otvor od oko 45 mm, što je dovoljno za većinu normalnih, blago širokokutnih i manjih teleobjektiva. Kod širokokutnih objektiva od starih fotoaparata na film, filter može biti za oko 1/3 manji od dimenzije filtera za taj objektiv jer digitalni fotoaparat (ako niste sretnk koji ima tzv. full-frame digitalac) ima manji senzor pa koristi samo sredinu slike takvog objektiva. U mojem slučaju, koristim samo digitalne fotoaparate sa APS veličinom senzora, pa to funkcionira za objektive (za standardni 35 mm film ili full-frame digitalac) od oko 28 pa do 200 mm žarišne daljine, pri ćemu je kod teleobjektiva otvor ograničen na F/2,8 za 135 mm i F/4 za 200 mm objektive. Moji stari teleobjektivi i tako nemaju veći otvor od toga, dakle problema tu nema.
Filter sam testirao snimajući obzor sa svoje zvjezdarnice, u smjeru medvednice, iza koje se nalazi Zagreb (oko 20 km zračne linije), koji proizvodi i više nego dovoljno svjetlosnog onečišćenja za ovu svrhu. Koristio sam Canon EOS300D i Zeiss Pancolar 50 mm F/1,8 leću sa svoje stare Praktice. ISO sam stavio na 800
20 s ekspozicije bez filtera jasno pokazuje ružnu narančastu boju svjetlom onečišćenog neba. Primijetitie i nagli porast svjetlosnog onečišćenja prema obzoru. Obzor je nagnut jer je kamera bila na ekvatorijalnoj montaži.
Ista ekspozicija, sa neodimium filterom ispred objektiva. Svjetlina neba i dalje raste prema obzoru, ali je znatno manja, i kao bonus, nebo izgleda plavičasto a ne prljavo žuto. Primijetite znatno bolju vidljivost zvijezda u blizini obzora.
30s ekspozicija jer filter potiskivanjem svjetlosnog onečišćenja omogućava 1,5 do 2 puta duže ekspozicije, pogotovo ako se slika objekt koji je više na nebeskom svodu, a ne baš na obzoru.
Zašto ponovno? Ima nekoliko razloga za to. U međuvrenu su se u upotrebi pojavile i tzv. metal-halid žarulje, koje rade na istom principu kao i natrijeve žarulje, ali emitiraju širi spektar svjetla i pružaju bolju vidljivost boja noću. Kod njih neodimium filter ne bi trebao biti tako efikasan, pa sam htio provjeriti kako stoje stvari. Dodatno, već nekoliko godina i ta se rasvjeta mijenja sa LED rasvjetom koja ima kontinuirani spektar bez ikakvih linija. Kod ove vrste rasvete, praktički niti jedan filter, stakleni ili interferencijski neće pomoći. Pa evo rezultata:
Koristio sam EOS10D (moj stari 300D odavno je pokojan) koji ima isti senzor kao i 300D, isti objektiv i isti ISO od 800. Pokušao sam snimiti otprilike isti dio obzora kao i 2005, a jedina je razlika da je fotoaparat bio na fiksnom tronošću. Smatrao sam da pračenje nije toliko bitno jer nas ionako zanima svjetlina neba a ne zvijezde. Uz to, zrak je bio prilično čist, što bi u usporedbi sa 2005. trebalo dati malo bolje rezultate, samo po sebi. No idemo redom:
20 s ekspozicije bez filtera jasno pokazuje ružnu narančastu boju svjetlom onečišćenog neba. Primijetite i nagli porast svjetlosnog onečišćenja prema obzoru. Obzor je nagnut jer je kamera bila na ekvatorijalnoj montaži.
Ista ekspozicija, sa neodimium filterom ispred objektiva. Svjetlina neba i dalje raste prema obzoru, ali je znatno manja, i kao bonus, nebo izgleda plavičasto a ne prljavo žuto. Primijetite znatno bolju vidljivost zvijezda u blizini obzora.
30s ekspozicija jer filter potiskivanjem svjetlosnog onečišćenja omogućava 1,5 do 2 puta duže ekspozicije, pogotovo ako se slika objekt koji je više na nebeskom svodu, a ne baš na obzoru.
Na prvi pogled izgleda kao da se svjetlosno onečišćenje smanjilo, no ako pažljivije pogledamo, vidjet ćemo da je zasičenje boje novih slika nešto manje, što pripisujem razlici dva fotoaparata korištena kod snimanja. EOS10D nije modificiran,i njegov originalni fiter 10D postepeno sve više guši žutu i crvenu boju da bi na početku infracrvenog blokirao sve. EOS300D nema taj filter, a filter koji odbacuje infracrveno zračenje nanesen na neodimium filter propušta skoro sve donekih 700 nm (većina tzv. IC-rejection filtera za fotografiju se ponaša tako), a onda oštro odrezuje zračenje većih valnih duljina (infracrveno). To znaći da je kod slika načinjenih sa modificiranim EOS300D žuti i crveni dio spektra više izražen, pa su slike nešto toplije boje a žuta boja LP-a nešto jača.
Bez obzira na to, nove slike ipak pokazuju da je neodimium filter i dalje itekako upotrebiv, što pokazuje da u Zagrebu još uvijek veći dio javne rasvjete koristi stare natrijeve žarulje. Bit će zanimljivo ponoviti ovo za desetak godina!
Jedini nedostatak Baaderovog Neodimium filtera je njegova veličina. Može se nabaviti samo kao 1,25" ili 2" okularni filter u standardnim kučištima. Ja sam 2" filter prebacio u fotografsko kučište sa M49 navojem, što je dovoljno za većinu klasičnih fotografskih objektiva, osim jako širokokutnih i većih teleobjektiva. Moderni objektivi za digitalne fotoaparate često koriste znatno veće filtere, i tu onda Baader-ov filter ne možemo upotrijebiti. Srećom prije nekoliko godina naišao sam na nekom forumu napomenu da je "Hoya red enhancer" filter zapravo neodimium filter, a njega se može nabaviti u svim standardnim fotografsim veličinama, a nije ni preskup.
Ja sam nabavio filter veličine 77 mm, najveći koji mi treba za objektive koje koristim, a za objektive sa manjim navojima za filtere koristim redukcione prstene koji se na internetu lako nađu po vrlo pristupačnim cijemana za cijeli komplet, svakako mnogo jeftinije od još jednog, manjeg neodimium filtera.