310 mm Dobson, F/6, kako je izgledao 2007.
Izradu ovog instrumenta započeo sam brušenjem primarnog zrcala. Imao sam sreće i od dobrog prijatelja dobio na poklon zerodur disk debljine 60 i promjera 312 mm. Želio sam F-broj oko 6, dakle žarišnu daljinu oko 1800 mm. Nikad nisam bio ljubitelj vrlo malih F-brojeva, uglavnom zbog velike kome i potrebe za vrhunskim okularima, koji su uvijek bili vrlo skupi. Koma korektori su tada bili prlično nedostupni, pa o njima tada nisam ni razmišljao.
Uz to sam računao da će gotov instrument u upotrebi biti otprilike prave veličine, tj. ni kod gledanja u zenit ne bi trebale biti potrebne ljestve, a kod gledanja prema obzoru ne bi trebalo baš ležati na tlu. Iskreno, zaista i ne trebam ljestve kod opažanja u okolici zenita (iako jedna mala stepenica za sam zenit dobro dođe), ali kod opažanja blizu obzora instrument je ipak prilično nisko, pa sam se naklečao.
Nikad prije nisam brusio zerodur, pa sam bio radoznao kako će to ići. Ok, sada, nakon svega, mogu reći da je zerodur težak za brušenje jer je vrlo tvrd. Otišlo je mnogo vremena na samo dubljenje (postizanje potrebne zakrivljenosti plohe budućeg zrcala), iako sam koristio najgrublji karborundum do kojeg sam mogao doći, gradacije 70. No, s druge strane, fino je brušenje išlo dobro jer zbog tvrdoće teško nastaju veće ogrebotine i ploha ispada finija nego kod staklenog diska brušenog istom gradacijom brusnog praha. Za fino brušenje sam (kao i obično) koristio nešto mekši (ne puno) aluminijev oksid (Alox) dobre kvalitete. Samo poliranje nije bilo problematično iako je isto tako uzelo mnogo vremena, bez obzira na grubi cerij oksid koji bi trebao brže polirati od standardnog. Korekcije (ili parabolizacija kako neki zovu završnu fazu poliranja) su išle jako sporo, i sa matricom za poliranje u punom promjeru uopće nisam uspio doći do potrebnog paraboličng oblika. Zbog toga sam na kraju koristio matricu oko 50% mmanju od samog zrcala, uz poneku korekciju sa još manjim matricama, da bih jedva došao do točnosti plohe od pola valne duljine, izmereno Foucalt-ovom metodom uz Couder-ovu masku sa 6 zona. (uvijek izražavam točnost svojih ploha u maksimalnom odstupanju od idealnog oblika, nisam trgovac, koji bi krajem prošlog stoljeća rekao da je to +- 1/4 valne duljine, a danas da je 1/12 RMS. Sve za istu plohu).
Jedno lijepo svojstvo zerodura: kako nema toplinskog rastezanja, nema potrebe čekati da se ploha nakon poliranja toplinski stabilizira, već se odmah može početi testirati, i onda nastaviti sa korekcijama.
Iako ovo sve zvuči jednostavno, trebalo mi je oko 4 godine povremenog rada da dovršim zrcalo. Poliranje ovako velikog zrcala traži podosta fizičke snage i izdržljivosti, čega očito ja nemam dovoljno, pa su moji periodi poliranja ograničeni na sat, maksimalno dva dnevno, uz pauze. Plus testiranje i sve drugo, i eto, prođu 4 godine!
U međuvremenu sam krenuo raditi na mehaničkoj konstrukciji instrumenta. Odlučio sam se za drvenu konstrukciju jer volim raditi sa drvom. Koristio sam drvo koje sam mogao jednostavno nabaviti i ručne alate koje sam već imao. Podosta sam se služio knjigom "The Dobsonian Telescope: A Practical Manual for Building Large Aperture Telescopes" by David Kriege & Richard Berry pa moja izvedba poprilično sliči na teleskop opisan u knjizi.
Nosač zrcala je praktiki identičan onome opisanom u knjizi. Iako je zrcalo prilično debelo, napravio sam plivajuću ćeliju sa potporom u 9 točaka. Donja kutija, alt-az nosač i dijelovi nosača sekundarnog zrcala su od 12 mm tvrde šperploče. Alt-az nosač pojačan je lijepljenjem dva sloja šperploče zajedno, a kutija zrcala je pojačana u kutevima gdje se nalaze i prihvati za nosače koji drže nosač sekundarnog zrcala, na kojem se nalazi kratki 2" fokuser. Fokuser je jedna od rijetkih stvari koja je kupljena gotova, u ovom slučaju TS-ov kratki fokuser sa jedne od njihovih rasprodaja. Nosači sekundarnog kaveza su štapovi od mekog drveta promjera 25 mm, i ima ih ukupno 8.
Prihvati štapova na kutiji zrcala su načinjeni od pravokutnih komada hrastovog drveta, sa rupom u sredini. Rupa je nešto veća od 25 mm (barem milimetar) pa štapovi jednostavno ulaze u nju. Nisam se gnjavio izradom rascijepljenih prihvata s maticama za stezanje jer se pokazalo da ovo i ovako dobro radi. Prihvati su primljeni vijcima (nisu ljepljeni) pa se mogu podešavati, ako je potrebno. Namješteni su tako da se štapovi moraju malo savinuti prema sredini da bi ušli u svoje nosače na kavezu sekundarnog zrcala, što je dovoljno da ih drži u donjim nosačima. Po dva štapa sa svake stranice kutije zrcala gotovo se sastaju na vrhu gdje ulaze u već spomenuti držač koji je montiran na donjoj strani kaveza za sekundarno zrcalo.
Mala napomena: rupa u prihvatu štapa mora biti veća od promjera štapa (kod mojeg teleskopa oko 1 mm), da spriječi zaglavljivanje ako se drvo pod utjecajem vlage napuhne. Ako je rupa preuska, tako dobijete čvrsti spoj koji je gotovo nemoguće rastaviti. Naravno, štap će se vlage napiti tijekom opažanja, pa skop koji je sastavljen bez problema prije opažanja, više nije moguće rastaviti nakon njega, već ga se mora staviti na dan ili dva na toplo i suho mjesto. Ne pitajte kako to znam!
Ako vam je teško napraviti malo veću rupu (svrdla tog promjera baš i ne dolaze u potrebnim debljinama), stanjite malo kraj štapa koji ulazi u držač. To se može napraviti i ručnim brušenjem grubim brusnim papirom, pa je lako izvedivo bez ikakvog posebnog alata.
Kad se teleskop ne koristi, rastavljen je i složen u nekom kutu, gdje ne zauzima mnogo mjesta. Kutija zrcala ostaje u alt-az nosaču, sekundarni kavez stavi se na nju, a na vrhu je mekana vrećica sa okularima i sitnim dijelovima. Duga plava vreća iza služi za spremanje štapova, a tu su i dvije ručke sa kotačima koje se krilnim maticama mogu pričvrstiti na alt-az montažu i tako olakšati njen transport do mjesta opažanja. Vijci za tu svrhu su trajno postavljeni na bočne stranice alt-az montaže.
Alt-az montaža spremna za transport.
Dodatno, dvije daske pomažu kod utovara u automobil.
Rastavljeni teleskop lijepo stane u prtljažnik. Na mjestu opažanja sve se istovari i teleskop se sastavi. Za vrijeme transporta i sastavljanja, kutija zrcala je pokrivena drvenim poklopcem pa je zrcalo zaštićeno od prašine ili upada sitnih predmeta.
Drške sa kotačima pričvrste se na alt-az montažu dok je ona još u prtljažniku, dvije daske koje služe kao rampa za istovar naslone se na rub prtljažnika i istovar može početi. Daske na svom kraju imaju komad savinutog lima koji se zakvači za rub prtljažnika tako da se kod istovara daske ne mogu izmaknuti.
Kad je donji dio teleksopa na svom mjestu, štapovi se umetnu u nosače na kutiji zrcala.
Nakon toga na njih se odozgo stavi sekundarni kavez. Štapovi se u parovima umeću u odgovarajuće držače, pri čemu ih treba lagano savinuti prema osi teleskopa. To je dovoljno da se štapovi zaglave u nosačima na kutiji zrcala. Nikad nisam imao slučaj da bi se pomaknuli, ili da bi se kolimacija zbog njih pokvarila.
Sastavljeni teleskop se sad kolimira, ja koristim laserski kolimator za tu svrhu. Sve u svemu, teleskop je u roku od desetak minuta sastavljen i kolimiran, pa opažanje može početi.
Ako ima svjetla u okolini, cijeli teleskop omotam tamnom tkaninom. Na tamnom mjestu to nije potrebno, ali tkanina štiti i od vlage i vrtloga toplog zraka koji dolaze od opažača, pa ju uglavnom stavljam. Tkaninu na mjestu drži nekoliko kvačica na rubu sekondarnog kaveza i na spoju omotane tkanine.
Kad je teleskop okrenut u zenit, okular je taman toliko visoko da mogu opažati bez ljestvi (visok sam oko 178 cm).
Često pokraj fokusera stavljam malo tražilo. Ono mora biti lagano jer su ležaji dobson montaže nisko i svaki gram gore traži 5-6 grama protuutega na donoj kutiji instrumenta. Kako sam uz to malo pogriješio u određivanju težišta, uglavnom moram dodati 5-6 kg utega na kutiju zrcala da bi teleskop bio u ravnoteži. Taj bi se problem riješio nešto višom kutijom zrcala (time i alt-az kutije), ali onda bi utovar u prtljažnik bio teži ili nemoguć pa sam te utege uzeo kao nužno zlo, kod transpotra su odvojeni i jednostavno se nataknu na dva vijka koji vire iz kutije zrcala prije samog opažanja.
Utezi su napravljeni od komada plosnatog željeza i jednostavno se natiču po potrebi na dva vijka koji vire iz kutije zrcala. Na kutiji je i drveni držač (prima standardnu vixen šinu, odn. njen drveni ekvivalent koji često koristim) u koji se može staviti veće tražilo ili sl.
Nakon desetak godina uživanja u opažanju ovim teleskopom, rastao sam se od nega 2018. Razlog? Njegovi dijelovi postali su preteški za moja ostarjela leđa, a trebalo je i osloboditi spremište za neke druge ATM projekte...