Krep traka

Krep traka, ili maskirna papirnata traka, koristi se kod bojanja i sličnih radova za zaštitu okolnih površina. Meni je nezaobilazan dio pribora i koristim je za privremeno, ili čak i stalno, prilagođavanje promjera cijevi i drugih okruglih predmeta.

Naprimjer, povremeno mi u ruke dođu okulari nestandardnog promjera, recimo mikroskopski okulari promjera 30 mm. Par slojeva trake namotanih na njih omogućava mi da ih bez problema isprobam, ili, ako su ok, trajno korsitim u standardnom 1"25 (31,8 mm) prihvatu.

Ako kod izrade pogriješim, pa dva okrugla dijela koja trebaju čvrsto ući jedan u drugi ispadaju, malo krep trake savršeno popravi problem.

Kod bušenja rupa ili slično kroz dva ili tri dijela, vrlo često ih zaliepim zajedno namatanjem krep trake oko njih. Dijelovi se tako ne mogu kod bušenja slučajno pomaknuti, pa rupe na njima savršeno pašu jedna na drugu.

Ipak, malo upozorenje: nakon nekog vremena (par tjedana i više) neke vrste krep trake čvrsto se zalijepe i teško ih je ukloniti, a često nakon skidanja zaostane ljepilo koje se prilično teško čisti. Ako dakle razmišljate o privremenom rješenju, pripazite na to.

Izolir traka

Izolir traka, ili električarska traka primarno služi za izolaciju spojeva električnih vodiča. Radi se o mekoj, rastezljivoj plastičnoj traci koja i u ATM-u ima dosta korisnih namjena.

S obzirom da je elastična može se nategnuti preko spojeva i manjih razmaka dijelova i tako ih zatvoriti (zabrtviti). Često ju koristim kod podesivih kučišta objetiva refraktora koji u pravilu stoje nekoliko mm iznad prihvatne obujmice na prednjoj strani tubusa. Taj zazor potreban je da bi se objetiv mogao mamjestiti (centrirati) okomito na os tubusa. No kroz njega lako ulazi svjetlo i prašina i tu je crna izolir traka odlično rješenje.

Fotografi je često koriste za fiksiranje oštrine i/ili zaslona objektiva, ako se prsteni za regulaciju tih parametara prelako pomiću. Imam i ja takvih objektiva, a u mraku je jako lako neželjenim dodirom pokvariti oštrinu ili zaslon objektiva i upropasitit si noćni trud. Tu komadić izolir trake zalijepljen preko odgovrajučeg prstena čuda radi. Primijetite da je gornji kraj trake presavijen sam na sebe tako da se traka može uhvatiti i lako skinuti kad više nije potrebna.

Uz to, ljepilo izolir trake je postojanije i vrlo rijetko ostaje na podlozi, čak i nakon godina stajanja. Ako se to ipak dogodi, krpica namočena u malo alkohola će to riješiti.

Lak za nokte

S primjenom laka za nokte u tehnici susreo sam se još kao klinac kad sam virio preko ramena svojeg oca dok je on popravljao tadašnje elektroničke uređaje. Lak za nokte koristio se za brzo fiksiranje podesivih elektroničkih dijelova, uglavnom potenciometara i zavojnica sa promjenjivim induktivitetom. Prednost mu je da se vrlo brzo suši, a kad je suh dovoljno je ćvrst da osigura nepomičnost lakirang dijela, najčešće nekog vijka za podešavanje. Istovremeno nije previše čvrst pa se dio uz malo veću silu može bez problema osloboditi i ponovno namjestiti, ako je potrebno.

Ja bijeli lak koristim za oznake na tamnim dijelovima za astrofotografiju, recimo adapterima za objektive za DSLR aparate, i sl. Isto tako sam "pobijelio" vitalne gumbe na samom DSLRu da ih u mraku lakše uočim pod slabim crvenim svjetlom.

Vrsta laka nije kritična pa obično kupujem najjeftinije. Štedi se! I ako je potrebno, stvrdnuti lak čisti se acetonom.

Crni M42 adapter za Canon EOS aparate ima slabo vidljivu crvenu točku. Jednostavno sam je prebojao kapljicom bijelog laka za nokte, tako da je sada puno lakše vidim pod slabim crvenim svjetlom.

Samoljepiva tapeta

Samoljepivu tapetu koristim za uljepšavanje tubusa načinjenih od ružnih plastičnih, kartonskih ili metalnih cijevi. Postoji i crna samt varijanta koju ponekad koristim za pocrnjivanje unutarnjih stijenki tubusa, iako ju je dosta teško zalijepiti iznutra, pa se treba malo pomučiti.

Kod brušenja zrcala i leća lijepim ju na drugu stranu diska i tako je štitim od nenamjernog grebanja brusnim prahom dok radim na njemu. Na kraju ju jednostavno odlijepim i bacim.

Pila za rupe

Pila za rupe, kakvu možete naći u skoro svakoj trgovini tehničkom robom. Služi za izrezivanje rupa u drvetu i sličnim materijalima, a prima se u ručnu bušilicu ili akumulatorski odvijač. Dobro je riješenje za izradu većih rupa, ili diskova ako rupa u sredini ne smeta.

Ipak, nije jednostavna za korištenje. Zna trzati i iskakati iz ležišta i lako vas može ozlijediti ako ne pazite. Kod upotrebe koristite najmanju brzinu bušilice i zaštitne rukavice. Kod bušenja koristite mali pritisak na podlogu. Svakako proučite upute koje dolaze s njom.

Kod izlaska na drugu strane ploče koju bušite često dosta ošteti površinu. Trik koji koristim je da rupu bušim do polovice s jedne, pa onda krenem bušiti s druge strane.

U mekom drvetu često radi grube rezove, koji se mogu dotjerati brusnim papirom, ručno ili strojno.

Naočale za blizinu

Nisam više mlad i sve teže vidim sitne dijelove sa kojima često radim. Naočale za blizinu od +3D mogu se za par eura nabaviti u skoro svakoj većoj trgovini koja prodaje sve i svašta. Naravno, nisu optički vrhunske, ali to nije niti bitno. Kad ih stavim, lijepo mogu raditi na udaljenosti od 15tak cm a obje ruke su mi slobodne jer ne moram držati povečalo. Naravno sve drugo bliže ili dalje je mutno, i ako se pretjera, začas izaziva glavobolju, ali kad treba vratiti neki sitni vijak, velik samo 2 ili 3 mm na neki dio opreme koji poravljam, nezamjenjive su.